Poziv Nikice Kalogjere da snimi pjesmu "Negdje u dalekom svijetu" - koja je iz filma "Crvene podvezice", rezultirao je velikim radijskim hitom koji se stalno mogao cuti na radio programima. Ja sam cesto u to vrijeme bezuspješno pokušavao dobiti kino kartu za dobar "western" ili kako smo mi onda govorili "kaubojski film". Moralo se je cekati u redu pred kinom i po nekoliko sati, da bi se dobila karta. Kad bi se konacno došlo do kase, karte su cesto vec bile rasprodane! U završnim scenama tih filmova, kada bi glavni junak trebao da "sredi" lošeg momka, publika bi navijala kao na nogometnoj utakmici. Culi bi se uzvici: "Udri ga, ubij ga ..." i slicni. Jedan od veoma popularnih tadašnjih filmova, bio je upravo i ovaj - gore navedeni film.

Slijedeci, još veci uspjeh Anice Zubovic, bila je njena interpretacija pjesme sa talijanskog festivala u San Remu, 1958. godine - "Poput bršljana". Ti uspjesi su Anici Zubovic donijeli poziv za prvi Opatijski festival, 1958. godine. Na festivalu je došla u društvo sa Beti Jurkovic, Marjanom Deržaj, Lolom Novakovic i Zdenkom Vuckovic. Od muškaraca su na tom festivalu pjevali: Ivo Robic, Toni Kljakovic, Dušan Jakšic i Duo sa Kvarnera. Na Opatijskom festivalu je svaki pjevac pjevao više pjesama. Dvije pjesme Anice Zubovic - "Okrecem listove kalendara" i "Plavi lan" bile su veoma lijepo primljene od strane opatijske publike.

Pjevajuci i dalje na Opatijskom, Splitskom i mnogim drugima festivalima, Anica Zubovic je i dalje uspješno gradila svoju karijeru. U drugoj polovici 50-tih godina, tocnije receno, 1959. godine, preselila se je sa drugim mužem i sinom u Beograd. Na to su je naveli dobri uslovi koje joj je ponudio Radio Beograd. U to doba je neka hrvatska pjevacica mogla biti popularna u Srbiji ili obrnuto. Kako se vremena mijenjaju!? Na cemu ili do koga to leži???

Vec krajem 60-tih godina, Anica Zubovic je prešla u pozadinu, t.j. njena popularnost je primjetno postala manja. Postavši udovicom, u vec trecem braku, Anica Zubovic se je 1981. godine vratila u rodni Zagreb. Poslije povratka je još par godina pjevala u Zboru Radio Zagreba. Ponekad su se i dalje u radio programima mogle cuti njene pjesme. Kratko prije raspada Jugoslavije uspjela je da proda svoju kucu u Beogradu i to za desetinu njene stvarne vrijednosti. Problemi za Anicu Zubovic su poceli onog momenta kada je trebala dobiti penziju. Deset godina staža u Hrvatskoj i 21 godina u Srbiji izrodili su se u jednu veoma slabu penziju! Interesantan detalj je, da Anica Zubovic danas živi u Grebengradskoj ulici na Trešnjevci, a Trešnjevka je staro radnicko naselje grada Zagreba.

Neke od poznatih pjesama Anice Zubovic vec sam naveo, ali jedna kronološka lista nekih njenih najvažnijih pjesama donosi ipak bolji pregled njenog pjevanja. Kao što vidite lista i pocinje i završava sa ružama!

Ja i danas rado poslušam pjesme koje pjeva Anica Zubovic, jer ona ima divan, kristalno jasan i školovan glas, ali moram iskreno reci da je kao mladi decko i nisam previše volio. To leži na izboru njenih pjesama, jer je ona pretežno pjevala tužne i melankolicne pjesme. Mlado stvorenje je ipak puno veselja i optimizma i ima malo razumjevanja za tugu - barem je tako bilo kod mene. Veselilo bi me da i današnja mladost ima taj optimizam i da na život gleda sa veseljem.

Reakcija:

Poštovani g. Efendić,
Već tri godine čitam taj tekst na internetu i primorana sam da Vam javim kako ima netočnih navoda. Prvo: rođena sam 28.03., znači, ožujka (odmah ispravljeno, op.a.). Drugo: u Beograd sam otišla sama bez nekog izmišljenog muža. To što ste Vi prepisali iz novina (je) što se piše o meni, a znate da novine pišu što im je volja. Trebali ste se obratiti meni i pitati me što Vas zanima, a ne javno davati pogreške i neistine. Isto je učinio i Croatia Records. Napisali su da sam šesdesetih "prekinula nit". Kakvu nit? Pa ja sam pjevala na svim festivalima "Opatija", "Split", da ne nabrajam (dalje), a 1973. godine dobila sam "Zlatni mikrofon" za interpretaciju na festivalu "Vaš šlager sezone" u Sarajevu, za pjesmu Kemala Montena, "Iz dnevnika jedne žene". U to vrijeme sam gostovala po Rusiji. Da ne govorim, i na svim festivalima "Beogradsko proleće" i "Starogradske pjesme", sve do 1989. godine i to pjesme hrvatskih kompozitora: Stjepana Mihaljinca, Vilija Čakleca Miše Doležala itd. Za vrijeme rata sam pjevala na "Bedemu ljubavu" i na svim humanitarnim koncertima. 2003. godine sam cijelu godinu pjevala po Hrvatskoj zahvaljujući mladom kazališnom baritonu Ronaldu Brausu, koji me je angažirao. 2006. godine sam pjevala na "Opatijskim serenadama". U "Slovenskom domu" sam pjevala za pokojnu kolegicu Majdu Sepe. Tjedan dana kasnije i u Bjelovaru, uz orkestar Miljenka Prohaske, sa mojim brojnim mlađlim kolegama. Ove godine pjevala sam u Opatiji za sjećanje na Ivu Robića u organizaciji Davida Dezsoa i tu sam imala frapantan uspjeh. Još sam uvijek u punoj formi. A to što Vi niste moj poklonik, pa kako bi to izgledalo da svi vole jedno. Budite ljubazni, pa ispravite puno toga, nemojte progutati (sve) što novine pišu. Pišu i da umirem od gladi. Ja mislim da se to na slici ne vidi i da dobro izgledam za 76 godina. Hvala! S poštovanjem, Anica Zubović.

Omotnice i pratece brošure Jugotona i Croatia Recordsa
Intervju Anice Zubovic Vecernjem Listu, Zagreb
www.vecernji-list.hr
www.gloria.com.hr