Sto se tice grupe Rondo, ona je nastala tamo negdje krajem 70-tih promjenom imena tadasnje mostarske grupe Most, koja je do tada imala jedan veliki hit u bivsoj Jugi, "Plave oci", kompozitora Mirka Mestrovica (izmedju ostalih komponovao i za Seida Memica Vajtu, Hanku Paldum, Tomu Zdravkovica i jos neke druge manje poznate pjevace). Taj hit je pjevao Vedran Vegar. "Namirisavsi" da bi se tu mogao napraviti dobar biznis, grupu pod svoje "skute" uzima veliki "maher", kompozitor i menadzer iz Sarajeva, Nikola Borota Radovan. On dovodi novog pjevaca iz Sarajeva (Mile Zovko) i ime grupe "Most" mijenja u "Rondo" (jer mu je "Most" zvucalo previse lokalno, posto se grupa nazvala po mostarskom Starom mostu). Rondo je poznati dio Mostara, a takodje i muzicki oblik klasicne muzike, tako da je, po misljenju Borote, to zvucalo komercijalnije. Uglavnom, ta postava grupe Rondo imala je jedan osrednji hit, "Zar vec nije vrijeme", kompozitor takodje, Mirko Mestrovic, koji je da spomenem, cijelo to vrijeme svirao klavijature u grupi. Sve je ostalo na tome. Nakon toga u grupu dolazi Zeljko Samardzic koji zajedno sa Mestrovicem okuplja potpuno novu grupu, a postava grupe Rondo od maja 1982. glasi: Zeljko Samardzic - vokal, Mirko Mestrovic - kompozitor, klavijature i vokal, Neno Eres - sax, percussions, Emir Mehic - el. gitara, Adis Drljevic - bubnjevi, te moja malenkost, Marko Govorcin (na slici) - bas gitara i vokal. U tom periodu sviramo po svim boljim hotelima Mostara i okoline (hoteli "Mostar", "Ruza", "Neretva" itd)...

Generacije Crnogoraca prve pojmove o junastvu i humanizmu sticale su kroz pripovijedanja o legendarnom borcu sa Sutjeske, simbolu hrabrog "covjeka iz naroda" koji se bori protiv mraka Drugog svjetskog rata. Njegova nas je slika sacekivala jos u Poznavanju prirode i drustva - naslonjen na stijenu, ozbiljno zagledan dvogledom u daljinu, sa titovkom na glavi i u partizanskoj uniformi, sa neizbjeznim brkovima, jer - gdje si ti u Crnoj Gori vidio junaka bez brkova. Na casovima muzickog ucili smo odu hrabrom komandantu i izvodili je puni elana na svakoj "prigodnoj" priredbi. "Sa kraj Bosne do mora, zna ga zemlja sva, svud se slavom procuo Komandant Sava" - bili smo ubijedjeni da je to narodna partizanska pjesma, no nije bila, pokazalo se. Njen je autor Savin saborac i prijatelj Punisa Perovic, koji je stihove "Sto to huci Sutjeska u taj pozni cas, mrtav kraj nje lezase slavni komandant" isklesao na licu mjesta, pa su borci vec sjutradan pjevali u koloni. Mnogo godina kasnije, tada vec u funkciji muzickog urednika radio stanice, cuo sam na kompilaciji "Revolucionarne pjesme" u rock maniru ovu kompoziciju u izvodjenju Nene Ivosevic, i sa funky gitarama i jakom ritam sekcijom zvucala je jos mocnije, mnogo mocnije.

Ranih sedamdesetih, kad su cuda moderne tehnologije podrazumijevala rotirajuce bubnjeve za tombolu, presijavajuce disko-kugle i crno-bijele televizore, na svim regionalnim putevima SFRJ postojale su kamiondzijske kafane-odmorista. U kafanama se moglo dobiti toplo corbasto jelo, na meniju je bio i rostilj, cesto riba i divljac, a jednobraznost enterijera u vidu kockastih stolnjaka na klimavim astalima razbijao je u dnu prostorije postavljeni dzuboks, u koji se ubacivao novcic od pedeset para ne bi li zapocela birana pjesma. Singl-ploce su bile podijeljene u nekoliko grupa, obiljezenih slovima (uz oznaku 1 ili 2 pored slova, za avers i revers stranu), klasifikovanih po zanru ili licnom afinitetu vlasnika. Dzuboks je sadrzavao nezaobilazne hitove engleskog i italijanskog govornog podrucja, poput Tom Jonesa ili Englebert Humperdincka, Milve ili Celentana, zatim bisere sa aktuelnih festivala u Splitu, Beogradu ili Zagrebu, no, daleko su najtrazeniji bili vinili old school narodnjaka - Lepa Lukic, Silvana, Meho Puzic, Nedeljko Bilkic...

Nema toga sto moze izracunati koliko je siromasnoj Crnoj Gori znacio "Ciro", mali, spori voz koji je punih pedeset godina prevozio robu i putnike od pristanista u Baru do Vira, varosi na Skadarskom jezeru. Da se ne lazemo, ja "Cira" pamtim samo kao oronuli muzejski eksponat u parku Dvorca kralja Nikole, po kome smo se pentrali nakon provlacenja kroz zicanu ogradu. Bio je idealno mjesto za igranje rata ili zmurke nama djecacima u popodnevnim casovima, da bi ga, nekoliko sati nakon nas, i znatno stariji omladinci i omladinke koristili za neke druge igre, sto nama jos na pamet nijesu padale. Sjecam se i da bi moj otac, predratni stariji gospodin, svaki put uzdisao kad bi prosao pored olupina dvaju lokomotiva i nekoliko vagona. Dugo nijesam razumio zasto.

Sedamdesete su na Crnogorskom primorju bile sarene, pune bezbriznosti i novotarija koje su donosili stranci, a sezona je trajala, kako i Bog zapovijeda, od kraja marta do oktobra. Na terasi sutomorskog hotela "Inex - Zlatna obala", gdje je kao sef sale radio moj otac, gostovali su veliki znalci svoje rabote - "Sedmorica mladih", "Leb i Sol", pa Sasa i Cile iz ultra-popularne serije "Salas u malom ritu", za ruske goste "Ansambl Daniluska"... No, samo do prvih dana osmog mjeseca. Znalo se, avgust je rezervisan za zvijezdu narodne muzike - Tozovca, cije je pojavljivanje znacilo da ce se i Bar i Sutomore sjatiti na stotinjak kvadratnih metara terase hotela podignutog nad pjescanim zalom. Tozovac je bio pravi magnet za zitelje Bara i susjednih gradova. Pocinjao je pjevati oko devet sati, a sat ranije nije bilo slobodne stolice ni za lijek. Cuveni seret i saljivdzija s lakocom je prilagodjavao repertoar iz veceri u vece, dovodeci do ushicenja posjetioce produzenom vokalizacijom u strofama legendarne pjesme - "Iz Krajine lepa Vlajnaaaa..." do u nedogled, te efektnom promjenom stiha u "Kad zagrli, kad poljubi, Crnogorac glavu gubi...". Veliki estradni igrac sve je konce drzao u rukama.

Diskografija benda Zbogom Brus Li sastoji se od nekolicine kompilacija domacih i stranih bendova - za nase i inostrano trziste (Francuska, Amerika, Madjarska, Hrvatska), i tri albuma: prvi - "Penk Punk Pink Pank Ponk", 1995. godina, ("Music Yuser", NS i reizdanje "L.V.O. Records", Beograd) - a postoji i trece - piratsko izdanje. Drugi album se pojavio 1997. godine na CD-u i kaseti pod nazivom "Zlobro" (izdavacka kuca "Tarcus" iz Zrenjanina). Poslednje izdanje grupe je iz 1999. godine. U pitanju je projekat muzike za decu pod nazivom ''Vau Vau Rok''. Kompozicije gospodina Dusana Radaka, bend je uradio u pank rok aranzmanima i izdao uz pomoc Zmajevih decijih igara.

Grupu Rezervni tocak su (1982. godine) osnovali: Vukic Raspopovic Vule - bubnjevi (vodja benda), Slavko Rebic Reba - bas (zamjenik vodje benda, blagajnik...), Antonio Kuffner Toni - gitara, Senad Lokic - druga gitara i Asim Kapetanovic Havrlja - vokal. Svi clanovi benda su bili iz Doboja osim Asima koji je bio iz Samca. Prva ploca, Miris zene i benzina, snimljena je 1982. godine. Snimanje je obavljeno u Beogradu u studiju Ence Lesica. Izdavac je bio Diskos, Aleksandrovac, SCG. Prilican uspjeh imala je pjesma "Molim ovu noc..", a autor muzike i teksta bio je Antonio Kuffner Toni. Drugi album ove grupe zvao se "Poslije tebe", a treci se zvao "Zvizduk sa ulice".