|
|
PODGORICKI BISERI
"Podgoricki Biseri"
(Goraton, Podgorica, 2003.) |
TRAGOM STARE PODGORICE
Nije rijetkost da se lokalpatriotizam u muzicara otjelotvoruje na najkonkretniji moguci nacin - pjesmom, ali nije cesta pojava da ta pjesma postane opštepopularna i me?u onima koji nijesu ro?eni ili žive u opjevanom gradu. Od virusa opcinjenosti zavicajem nijesu pobjegli pripadnici niti jedne podgrupacije urbane muzike, a o narodnjacima, "šljivicima i livadama", da i ne govorimo.
Amsterdam su ovjekovjecili "Van Halen", New York "Pet Shop Boys", Billy Joel i Frank Sinatra, "Chicago, slatki dome" pjevali su "Blues Brothers", a poklic "London calling" odzvanjao je širom svijeta zahvaljujuci Joe Strummeru i grupi "Clash". Nije ni u bivšoj Jugoslaviji bilo drugacije. Nakon "Kotora, starog grada" i "Opatije bajne", na red je došao ?or?e Marjanovic i izvanredna numera "Beograde", pa Ivo Robic i "Vracam se Zagrebe tebi", da bi šlagerski krug bio zatvoren dirljivim sentimentom Kemala Montena "Sarajevo, ljubavi moja" i Terezinim podvriskivanjem "Nima Splita do Splita". Rockeri su samo ukrasili šlagom tortu, a najukusnije je bilo "Skopje" sastava Leb i sol, zatim "Beograd spava" grupe U škripcu, te minijatura "041" Džonija i Azre.
Crnogorski izvo?aci se nijesu pretrgli u muzickom ovjekovjecavanju sopstvenih gradova, vecim dijelom i zbog toga što su zbog neagilnosti i nezainteresovanosti ovdašnjeg medijskog miljea svoj umjetnicki credo morali konkretizovati vani. Tek u jeku predizborne kampanje za lokalne izbore pocetkom XXI vijeka, Podgorica je dobila svoju pop himnu, angažovanu i izrabljivanu do granice neukusa, a svoj su doprinos dali i momci iz podgoricke grupe "Rolly" dopadljivim muzickim brojem.
Ako su i zakazali podgoricki izvo?aci iz domena popa i rocka, to se zasigurno ne može reci za baštinike folka. Još od sredine prošlog vijeka, publikovane su kompozicije situirane u glavni grad Crne Gore, a široki dijapazon licnosti koji su se u pjesmama dohvatili Podgorice nesvakidašnje je širok. Pravo objašnjenje ovog fenomena treba tražiti u cinjenici da je glavni grad odvajkada njegovao dobru gradsku pjesmu, te da je vremenom nastao pravi set izvornih kompozicija, cak poseban specifikum popularno nazvan "Pjesme iz stare Podgorice". Šesnaest najboljih iz ovog asortimana, po mišljenju strucnog tima izdavacke kuce "Goraton" publikovano je pod nazivom "Podgoricki biseri".
Mahom je rijec o dobro poznatim kompozicijama iz naše narodne baštine, a izvode ih eminentni izvo?aci te provenijencije - Ksenija Cicvaric ("Milica, jedna u majke", "Stara varoš", "Oj, vesela veselice"), nedavno preminuli Dimitrije Bato Radulovic ("Šetajuci pored Ljubovica", "Da je meni leci umrijeti", "Puce puška ledenica"), Šukrija Žuti Serhatlic i orkestar "Podgorica" ("Karanfile, cvijece moje", "Kiša pada", "Blago tebi cvijet karanfile", te novokomponovana "Pjesma Podgoricana"), Zdravko ?uranovic ("Mlada Jelka ljubi Janka", "?evojka je momku prsten povracala", "Akšam mrace"), Mico Miranovic (pjesma, uslovno receno, novijeg datuma "Sokacima Podgorice") i sastav "Pljevaljski tamburaši" ("Tamna noci, tamna li si", "Da mi je znati, Bože moj").
Prvo što upada u oci preslušavanjem CD-a je cinjenica da je na jednom mjestu skupljena veoma šarolika ekipa, razlicita i po vokalnim kvalitetima, i po aranžmanskom prilazu kompozicijama. Pomalo rogobatno djeluje cuti veliku Kseniju Cicvaric u društvu sterilnih ritam mašina i sintetizovanih zvukova, ali su se prire?ivaci odlucili na takav korak vjerovatno želeci da premoste vrijeme i pokažu da i u novom ruhu stare, ali vrijedne, kompozicije, sasvim dobro izgledaju. Naravno, tu je i finansijski momenat - raznolikost izvo?aca obicno donosi bolju prodaju.
Za svaku je pohvalu publikovanje ovakve kompilacije i zaštita od zapretenosti zaboravom našeg kulturnog naslje?a. Kamo srece da svaki od gradova u Crnoj Gori ima slican nosac zvuka i na njemu sakupljene narodne pjesme koje pronose njegovu slavu. Skoro svaki od mikrolokaliteta Crne Gore opjevan je, na ovaj ili onaj nacin, a velika vecina tih umotvorina, smrcu najstarijih žitelja seoskog podrucja, bespovratno je izgubljena. Još malo i nece biti nikog ko bi "nadugo" zapojao "Lov lovio Malisore" ili "?urovici crkvu brane".
Ovaj nosac zvuka i konacno pobija besmislenu tezu o Crnogorcima kao o nemuzikalnom narodu, koji u svakoj pjesmi vrti dva akorda i ubacuje "Oj-ha" poskocicu. Na njemu su ponu?ene tanane storije o ljubavi i patnji, o veselju i žalovanju, smještene izme?u Ribnice i Morace.
CD "Podgoricki biseri" bi svaki pravi Podgoricanin trebao da ima - da pokazuje, da objašnjava potomcima price iz davnina. Jer bez njih, ni ove iz sadašnjosti nemaju smisao.
| 
