Giga |
|
Giga |
SAVJET STRUČNJAKA
Ozvučavanje bubnja
By Darko Saračević - Giga
Semplovani bubnjevi mogu biti jednostavniji i jeftiniji za korištenje na
snimcima, ali postoji ono "nešto" kada živi bubnjar svira prave
bubnjeve. Imali ste tri sedmice za eksperimentisanje sa vašim bubnjem, našli
ste najbolji zvuk i sada je vrijeme da to snimite i pokažete svijetu kako
ste vi to naštimali svoj instrument.
Umjetnost i izazov snimanja leži u činjenici da je snimanje vjerno prenošenje
zvuka instrumenta na medij. Najočitija osobina kompleta bubnjeva, pogotovu
modernih, jeste da su veoma glasni. Ovo je možda i dobra osobina kada se bubanj
koristi u relativno malom klubu, ali je prava noćna mora u studiju. Da biste
napravili pristojan snimak bubnjeva potrebna vam je mogućnost kontrole i balansa
pojedinih komponenti i u 9 od 10 slučajeva morat ćete na neki način ograditi
bubanj od drugih instrumenata.
Najbolje rješenje bi bilo da postavite bubanj u posebno dizajniranu komoru
sa visokim stepenom zvučne izolacije, ali u svakom slučaju pomaže ako bubnjar
može vidjeti ostatak benda radi neverbalne komunikacije. Podijeljana su mišljenja
o idealnoj akustici komore za bubanj: neki su za kristalno čiste i jasne zvuke
drvenog poda i kamenih zidova, drugi su za puno tepiha i drugih upijajućih
površina na sve strane da bi svaka komponenta bila suha k'o Sahara. Najbolje
akustičke osobine komore će, u svakom slučaju, zavisiti od vrste muzike koju
svirate. Za vas će najbolje biti da počnete u relativno akustički mrtvoj prostoriji,
jer vam to ostavlja veću kontrolu nad pojedinim komponentama i mogućnost dodavanja
"ambijenta" tokom miksanja.
Ako ne postoji komora za bubanj, isti ćete morati staviti u prostoriju sa
svim ostalim instrumentima i akustičko "ograđivanje" će biti neophodno
da se spriječi prolazak zvuka bubnja u mikrofone ostalih instrumenata i obrnuto.
Namjenske akustičke ograde možete koristiti da izgradite komoru oko bubnja,
ili drugih instrumenata, ali i ograde kućne izrade su efikasne. Ploče od pleksiglasa
veličine 1,8 m x 1,2 m u drvenom okviru napravljenom tako da se ploče mogu
postaviti bilo vertikalno, bilo horizontalno, iznenađujuće dobro rade svoj
posao. Umjesto da zatvorite bubanj u "kutiju", radije od pregrada
pravite zvučne "sjene" postavljajući ih neposredno iz mikrofona
do kojih dolazi najviše neželjenih zvukova drugih instrumenata.
POSTAVLJANJE MIKROFONA – JEDNOSTAVNO JE NAJBOLJE
Najjednostavnija tehnika, još uvijek u modi, je snimanje sa
tri mikrofona: par overheada za hvatanje zvuka čitavog bubnja i treći mikrofon
za dodavanje više definicije bas bubnju. Iako jednostavna, ova tehnika rezultira
iznenađujuće dobrim i veoma prirodnim zvukom. Dašak svježeg vazduha nakon
preprocesiranih, gejtovanih, kompresovanih i sintetizovanih zvukova kojima
smo posljednjih decenija izloženi.
Ova tehnika predstavlja osnovu i za druge, zahtjevnije načine ozvučavanja
bubnja (o ovim tehnikama malo kasnije) i dobro je zapamtiti da overheadi služe
za dobijanje stereo slike kompleta bubnjeva. Zbog dobrog svojstva "hvatanja"
svih frekvencija, najbolji overheadi su kondenzatorski mikrofoni. Postavite
ih iznad lijeve i desne strane bubnja, prema vanjskim krajevima činela, ali
na tolikoj udaljenosti da "vide" svaki svoju polovinu bubnja. Dobar
izbor overheda su AKG C414, C3000 ili C1000, Neumann U87, U89 ili KM184, ili
Beyerdynamic MCE93 ili MCE83. Tačno pozicioniranje mikrofona zavisi od mnogo
faktora i morat ćete pomjerati mikrofone i do 1 metar ispred ili iza bubnja
(uvijek okrenute tako da "vide" svoju polovinu kompleta) da biste
dobili najbolji balans između činela i ostatka bubnja. Budući da su bubnjevi
po prirodi veoma glasni, dobra ideja je uključiti atenuatore na mikrofonima
(ukoliko ih imaju) da biste spriječili prezasićenje mikrofona i, u tom slučaju,
neizbježnu distorziju.
Dinamički mikrofoni se mogu koristiti kao overheadi, ali će zvučati veoma
šuplje i zahtijevaju strašno puno ekvilajzera (samim tim već na početku stvarate
probleme sa fazom ... bla, bla, bla, ... ako ikako možete, izbjegavajte ih).
Većina tonaca izabire mikrofone kardioidnih ili hiperkardioidnih paterni
(sjećate se jednog od prošlih tekstova), ali ako nema puno okolnih neželjenih
zvukova, sugerišem mikrofone sa figurom osmice jer hvataju dosta ambijenta,
ali i totalno sprječavaju prodiranje zvuka lijeve činele u desni mikrofon
i obrnuto.
Ako su i ostali instrumenti u istoj prostoriji sa bubnjem, overheade ćete
morati držati relativno blizu bubnja. Zvuk prati matematičko pravilo kvadrata,
ili tako nešto. Drugim, jednostavnijim jezikom: duplo bliže = četiri puta
glasnije, tj. duplo dalje = četiri puta tiše. Pazite da, ipak, ne približite
mikrofone suviše činelama. Zvučat će nekako metalno, zvonit će previše i biti
će puno glasnije od ostatka bubnja.
Drugi način koji daje puno bolje razultate zahtijeva da su bubnjevi u izoliranoj
prostoriji. Overheadi se postave u obliku slova X u visini očiju bubnjara
na 2 - 4 metara ispred bubnja. Svaki mikrofon hvata svoju polovinu bubnja,
nema problema sa faznim pomakom i nema problema sa balansom između činela
i ostatka bubnja. Jedini uslov je da imate dva identična mikrofona.
BAS BUBANJ
Teško je pogriješiti sa upotrebom bilo kojeg pristojnog dinamičkog
mikrofona postavljenog blizu rezonantne opne, ili, još bolje unutar bas bubnja.
Klasika je AKG D12, ili njegova modernija verzija D112, odlični su i Electrovoice
RE20, Sennheiser MD421 ili Beyerdynamic M88. U stvari, bilo koji robusni,
teški dinamički mikrofon će poslužiti, mada se i sa standardnim Shure SM57
ili SM58 mogu dobiti pristojni rezultati. Imajte u vidu da postavljanje mikrofona
blizu opne bas bubnja uzrokuje ogromne zračne udare na dijafragmu mikrofona
i, ako nemate D112 ili sličan bas mikrofon, koristite samo jedan mikrofon
za bas bubanj i nemojte ga koristiti u druge svrhe.
Postoje dvije opcije za ozvučavanje bas bubnja: ispred rezonantne opne ili
unutar bas bubnja, ispred opne po kojoj udara čekić pedale. Rezonancija unutar
bas bubnja je izuzetno komplikovana materija i nemoguće je odrediti jednu
univerzalnu, najbolju poziciju za mikrofon. Ovdje vrijedi sistem: "probaj
pa vidi šta najbolje zvuči". Ipak, postoji par općih principa i početnih
tački.
Izbjegavajte stavljati mikrofon tačno u centar bas bubnja. Na ovom mjestu
većina bas bubnjeva daje beživotan, mrljav zvuk, iako visokog nivoa. Pomjerajući
mikrofon prema vanjskom zidu bas bubnja postižete odgovarajući balans između
bas udara, prvog udarca čekića (attacka) i rezonancije tijela bas bubnja.
Postavljanjem mikrofona bliže čekiću postižete više "klika" u ukupnom
zvuku. Kao i kod podešavanja bubnja, i ovdje vrijedi savjet - eksperimentišite.
BLISKO OZVUČAVANJE
Overheadi i mikrofon u bas bubnju obezbjeđuju da se sve čuje,
kao i veoma popunjenu stereo sliku bubnja, ali možda želite više napadan bubanj
sa puno definicije doboša i/ili tomova. Možda želite više fleksibilnosti u
obradi zvuka pojedinih komponenti. Ključ je u što boljoj zvučnoj izolaciji
pojedinih komponenti bubnja, a način da to postignete je blisko ozvučavanje.
Problem sa ovim jeste što ćete trebati dodatne mikrofone, dodatne kanale na
mikseti, dodatne kanale na snimaču, dodatne procesore i ... pripremite se
za eksponencijalnu uzlaznu putanju trošenja novca i vremena.
Krenimo sa dobošem (bas i overheade ste maločas proradili). Dobro usmjereni,
obično kardioidni ili hiperkardioidni mikrofon je ovdje obavezan. Budući da
je mikrofon postavljen jako blizu opni i proximity efekat je veoma izražen
što rezultira pojačanim bas frekvencijama. Imajte ovo na umu kada podešavate
vaš doboš. Ista stvar je i sa tomovima. Dinamički mikrofon će dati pun zvuk
za razliku od kondenzatorskih kojima je problem inercija dijafragme i ne odgovaraju
dobro na brze zvukove doboša. Kondenzatorski mikrofoni će davati dobar attack,
ali veoma oštar zvuk doboša.
Standard za ozvučavanje doboša su Shure SM57 i Beyerdynamic M201, ali bilo
koji robusni dinamički mikrofon daje dobre rezultate. Po mogućnosti, koristite
atenuatore na mikrofonskom pretpojačalu ili mikseti, jer su nivoi signala
koje mikrofon prenosi ogromni.
Mikrofon postavite pri kraju opne jer će na bilo kojem drugom mjestu biti
udaren palicom. Pogledajte sliku 2 ispod ovog teksta. Stvar o kojoj malo ko
razmišlja kada postavlja mikrofon na doboš jeste visina na koju bubnjar postavlja
fus činele. Ukoliko se mikrofon doboša nalazi na putanji zraka istisnutog
iz fusa, nikakva oprema ne može popraviti tako uništen zvuk. Usmjeravanje
mikrofona više prema centru doboša ili bliže kraju mijenja kvalitetu zvuka,
ali ovo je osobna stvar i, kao već više puta pomenuto – eksperimentišite.
Kod dobrog bubnjara će doboš biti mnogo glasniji od fusa. U tom slučaju je
fus dovoljno uhvaćen kroz mikrofone na pojedinim komponentama i putem overheada
i nema potrebe posebno ga ozvučavati. Ukoliko je fus glasniji od doboša, hm
... nisam pametan.
Za neke vrste muzike može biti korisno dodati drugi mikrofon ispod doboša
radi dodavanje extra zvuka mrežice. Ovo može biti kondenzatorski mikrofon,
ali i dinamički radi dobro. Kada udarite po dobošu, gornja se opna udaljava
od gornjeg mikrofona dajući negativan signal na mikseti. Istovremeno se donja
opna približava donjem mikrofonu dajući pozitivan signal na mikseti. Ovo se
zove fazni pomak i rješava se tako da na jednom od ova dva kanala miksete
pritisnete dugme koje ima oznaku grčkog slova fi.
TOMOVI I FUS
Uobičajena tehnika za tomove je postavljanje mikrofona iznad
svakog toma na istom mjestu kao i kod doboša (vidi sliku 2 samo izbacite donji
mikrofon). I opet treba obratiti pažnju na polarne paterne mikrofona, te najneosjetljiviju
stranu mikrofona okrenuti ka činelama. Hiperkardioidni Beyerdynamic M201 je
bolji za ovu upotrebu od bilo kojeg kardioidnog mikrofona.
Alternativni način je postaviti mikrofone unutar tomova ukoliko nemaju postavljenu
rezonantnu opnu. Prednost ovakvog načina postavljanja mikrofona je bolja separacija
od ostalih komponenti bubnja, vrlo malo zvuka činela dolazi do mikrofona i
bubnjar je slobodan da radi šta god poželi sa tomovima bez bojazni da će udariti
mikrofone. Na drugu stranu, ovako postavljeni mikrofoni daju ružan zvuk tomova,
kao iz kutije, nedostaje attack i širina zvuka. Čuje se jako mnogo rezonancije
tijela tomova i potrebno je puno raditi sa ekvilajzerom.
Ukoliko se odlučite ozvučiti fus, kondenzatorski mikrofon je pravi za taj
posao. Postavite ga iznad fusa i okrenite ravno prema dolje. Nikada ga ne
stavljajte sa strane usmjerenog ka otvoru kroz koji izlazi zrak. Postavljanje
mikrofona ka rubu fusa daje veoma širok, fussss zvuk, dok pomjeranje mikrofona
ka zvonu daje više metalni zvuk zvonjave. I opet pazite na polarne karakteristike
mikrofona da biste umanjili neželjeni prolazak zvuka doboša i činela.
IZGRADITE STEREO SLIKU
Bas bubanj je uvijek postavljen u centar miksa. Ovo je u principu
stvar naslijeđa iz doba gramofonskih ploča. Glasan bas bubanj postavljen lijevo
ili desno u miksu mogao je izbaciti gramofonsku iglicu iz brazde ploče. Iako
danas ne postoje tehnički razlozi za postavljanje bas bubnja u centar, valjda
smo naviknuti na to i svi tako rade. Osim ako nemate dva bas bubnja :)
Nepisano pravilo je da bubanj na snimku zvuči iz perspektive slušaoca, a
ne bubnjara. Znači, kod bunjara dešnjaka, fus čujete sa desne strane, a floor
tom (indijaner, kacu) sa lijeve. Krenite sa overheadima. Pojačajte ih i okrenite
panorame lijevo i desno. NE DO KRAJA. Pa nemate komplet bubnjeva koji je 20
metara širok. Ovo je česta greška kod miksanja bubnjeva. Na početku ovog teksta
sam rekao da je poenta snimiti instrument VJERNO. Ako imate bubanj koji u
prostoru zauzima oko 2,5 metara nema razloga da ga raširite odavde do Zanzibara.
Nastavimo sa dobošem. Pojačavajte kanal doboša i primijetit ćete kako zvuk
počinje da šeta u prostoru. Panoramu doboša postavite na mjesto gdje će zvuk
dolaziti sa istog mjesta kao i kod samih overheada. Smanjite kanal doboša
i počnite pojačavati ponovo. Onog trenutka kada dovoljno pojačate doboš, a
on ostane uvijek na istom mjestu u miksu, završili ste sa panoramom. Ovo ponovite
za svaki pojedinačni mikrofon / kanal.
EKVALIZACIJA, REVERB I DINAMIKA
Ako trebate primijeniti mnogo ekvilajzera na pojedinom dijelu
bubnja, koristili ste pogrešan mikrofon. Ili ste ga stavili na pogrešno mjesto.
Ili taj dio bubnja nije podešen kako treba. Ekvilajzer je zadnja stvar u lancu
koju treba mijenjati. Na već pomenutom primjeru doboša i usmjerenog mikrofona
i proximiti efekta: mikrofon postavljen blizu daje dosta bas frekvencija dobošu.
Umjesto da pojačavate srednje i visoke frekvencije na ekvilajzeru, udaljite
malo mikrofon ili podesite doboš da daje manje basova. Ili uključite Lo-Cut
filter na kanalu doboša.
Kada su overheadi korišteni ne za kompletnu stereo sliku, već samo za činele
sve ispod 700HZ možete rezati da spriječite prolazak bas bubnja i tomova.
Isto vrijedi i za fus. Na drugom kraju spektra, sve preko 5kHz možete skinuti
sa bas bubnja da spriječite prolazak činela i fusa. Pojačavanje oko 80Hz daje
"disko" zvuk bas bubnju, dok ovlaš pojačanih oko 2kHz dodaje zvuk
čekića. Na kraju serijala o ozvučavanju svih instrumenata u bendu stavit ću
detaljnu tabelu sa zvačenjem svakog frekventnog pojasa.
Kratak, jasan reverb je dobar za bubnjeve - "plate" ili "small
room" programi su dobra polazna tačka, ali nemojte dodavati reverb dok
ne završite miks čitavog benda. Reverb koji vam se učini grandioznim na samom
bubnju može totalno uništiti zvuk miksa kompletnog benda. Dužinu trajanja
reverba ćete odrediti na osnovu brzine pjesme, ali sve preko 2s je previše.
Još jedno pravilo jeste da nikada ne primjenjujete različite reverbe za različite
komponente bubnja. To daje veoma nejasnu finalnu sliku bubnja. I finalno nepisano
pravilo: pojačavajte reverb dok ne postane očit, onda ga smanjite za oko 5-6dB.
Malo kompresije na dobošu i bas bubnju pomoći će da nivoi budu konstantni,
ali ne pretjerujte. Svaki put kada kompresor završi svoj posao, okolni zvukovi
na tom kanalu se pojačavaju. Ako pretjerate, dobit ćete utisak kao da neko
"pumpa" čitav bubanj gore-dolje u kontraritmu doboša. Kompresija
u omjeru 3:1 do 5:1 sa blagom redukcijom od 8dB bi trebala biti dovoljnja.
Ako nije, neka bubnjar vježba konstantnost jačine udaraca. Sporiji attack
na kompresoru će omogućiti nesmetan prolazak prvih zvukova doboša i bas bubnja,
samim tim i definicije ovih instrumenata u miksu, dok će brzo vrijeme otpuštanja
kompresora stvoriti utisak veće glasnoće. Ali, na kraju krajeva, ni ovdje
ne postoje pisana pravila. Eksperimentišite.
Gateovi pomažu u otklanjanju neželjenih zvukova, ali i uništavaju attack
instrumenta. Postavljanje jačine gate-ovanja na -15dB smanjuje uništavanje
attacka instrumenta dok ostavlja dobru kontrolu nad neželjenim zvukovima.
Uvijek gateujte prije kompresije ako morate koristiti oba procesora.
Slika 1 |
Slika 2 |
G i g a
Preuzeto sa web stranice www.demobands.com
uz odobrenje autora teksta i gl. urednika web stranice:
Ivan Demoli (091/5957-922)
idemoli@demobands.com
www.demobands.com
Vezani linkovi:
Kako napraviti promotivni
paket za bend
Istina o demo snimku - I dio
Istina o demo snimku - II dio
Vrlo malo o mikrofonima i još manje o DI
kutijama
Kako promovirati bend
Podešavanje bubnja
Ozvučavanje bubnja
Podešavanje i održavanje gitare
