CUVAJ MAJKU DA TI DU®E TRAJE

Prvi bosanski freestyle performer, hip-hoper, reper i clan hard-core benda "Defence" i grupe mladih umjetnika "Disciplinska komisija", Edo Maajka (pravo ime Edin Osmic), u posljednjih je nekoliko godina sinonim za briljantnog urbanog pjesnika, konciznog i britkog pljuvaca reľima i svih negativnosti koje druątvo u tranziciji baątini, umjetnika ciji je otklon prema degradiranoj stvarnosti, narocito u polju stvaralaątva kojim se bavi, pravi primjer slobodnog borca s barikada, prvog pravog od ©tulica naovamo. Njegove rime su zastraąujuce realne, a kako rece moj hrvatski kolega, "istina u njima tjera dlake na rukama u stav uspravno". Rodjen u Brckom, bez dlake na jeziku, Maajka govori o ratu i prljavątini koja je isplivala nakon ąto su "Halidi opasali oruľje", no, u isto vrijeme, vispreno dozirajuci specificni apsurd, on crnilu pridodaje vedre boje, te tako tragicnim konotacijama ratnih trauma daje katkad crnohumorni efekat.

Nakon odlicnog debitantskog albuma "Sluąaj mater" ľeljno se ocekivao nastavak price. A cekanje se isplatilo. Uslijedio je furiozan nalet izvanrednih numera, 19 na broju, svaka bolja od bolje, svaka malo remek djelo ąto dokazuje Edovu moc ľigosanja iskrivljene realnosti i egzistencije na rubu normalnog.

"No sikiriki", CD ironicnog naziva u odnosu na ono predstavljeno, zapocinje "Sevdah o rodama", recitacija o pticama koje ne ľele viąe da donose djecu tamo gdje meci lete, a zakljucuje lirski intonirana postratna ispovjest "Majku vam jebem" ("Kod nas se od Dejtona godine broje / ljudi se ljudi boje, svako glasa za svoje..."), i upravo ta dva granicna bosanska kamena omedjuju ovaj film o izgubljenosti i lutanju mentalnim popriątima velikih bitaka. Edo Maajka stavlja na sebe maske razlicitih obrazina, sugestivno tumaceci uloge socijalnih slucajeva, gladnih proletera i ąta joą sve ne, a sve u cilju sklapanja razlicitih kockica u mozaik tranzicijskih godina.

Estrada kao izvor poganątine i perverzija najrazlicitijeg tipa omiljena je Maajkina poslastica - ovoga puta njome se pozabavio u brojevima "Oľeľi (sa bine bjeľi)" i "Kliąe", kao i u numeri "Prľiiiii", ultra-hitu za sve generacije u kojem na najbanalniji i najdirektniji nacin secira i u kaljugu prolaznosti i besmisla baca ľivotna djela javnih radnika Hrvatske i Bosne, od Minee, ®ere i Toncija Huljica do ®eljke Ogreste i Denisa Latina. Njih tridesetak uhvaceni u Edovoj paukovoj mreľi, bespomocni i do nogu potuceni, a kroz prizmu izmiąljene karijere velike folk zvijezde. Cibri samosarkazam provijava u autobiografskim brojevima "To sam ja" i "Svud san bija", dok ultimativnim proglasom "Sluąajte me sad" o kapitulaciji dobrih muzicara pred najezdom varvara (u kojem Davor Erceg obradjuje "Baladu" sarajevskih "Indexa") odzvanjaju vapaji: "Sluąajte me sad dok nisam poceo raditi sa Severinom i sa Deenom / Sluąajte me sad dok imam svoj ponos, dok me ne pocnu izdavati City records i p..ke materine".

Pripovjedanje o tragicnim sudbinama malih ljudi dovodi Eda Maajku ponovo u razinu velikog ©tulica - stihovna artiljerija upravo je najjaca tamo gdje je tragedija najociglednija. "Savske meduze" donose poraznu izbjegličku storiju, "Obecana rijec" ispovjest srebrenickog placenog ubice (svoj je refren legendarne pjesme "Za koji ľivot treba da se rodim" obradio i otpjevao specijalno za ovu priliku Dado Topic licno), a "Kidanje veza" pismo ocu koju je nestao u zarobljenickom logoru tokom bosanskog rata. 

Najpotresnija i muzicki najjezgrovitija je numera "On je mladji", o zagrebackoj ljubavi Hrvata i Srpkinje, o sukobu generacija i rigidnog nacionalizma na jednoj, i kosmopolitizma na drugoj strani. Sve se zavrąava naglo, i muzika, i tekst, kako uostalom i prilici tragicnom epilogu.

Iz cjeline najboljeg rap albuma ura?enog na jezicima ovdaąnjih naroda i narodnosti iskacu tri pjesme - prva je naslovna, himna dolce vita ľivota bez nervoze i stresa, ocigledno postavljena na album da razbije ocaj ąto preovladava. Druga je emotivna numera "Down", elegijom proątepan ljubavni trip-hop ("Najgora je tiąina / A izmedju nas je planina"), a treca revolucionarna "Dragi moj Vlado" sa zaraznim refrenom u kome se "po spisku" pominju Vlada, politika, Parlament... Ova potonja pravi je primjer kako psovke mogu biti sastavni, i potpuno logicki dio pjesme - naravno, naracija ulicnog poete kakav je Maajka vrvi od "eksplicitnih stihova", no, to valjda nikom ne bi trebalo da bude cudno, jer ąta ostaje kad...  "posla mi hocemo, a bez njega locemo / puni bijesa u sebi, a ne znamo da placemo / onda ąta cemo - skupit jade, pa na barikade..."

Autor: ®eljko Milović, Bar, SCG z.milovic@cg.yu

---